CENZURA U DUBROVAČKIM POLITIČKIM NOVINAMA (1891. – 1918.)

Na Sveučilištu za medije i odnose s javnošću predstavljena je knjiga  autorice  doc. dr. sc. Barbare Đurasović, “Cenzura u dubrovačkim političkim novinama (1891. – 1918.)”. Ova značajna publikacija privukla je pažnju stručne javnosti, a o njoj su govorili autorica, urednik knjige prof. dr. sc. Mato Brautović, recenzentica izv. prof. dr. sc. Katja Bakija te novinar Andrija Jarak.

Knjiga se temelji na znanstvenim metodama i usporednoj analizi arhivskih izvora te dubrovačke periodike, čime pruža detaljan pregled cenzure u političkim novinama Dubrovnika u razdoblju od 1891. do 1918. godine. Knjiga se ističe kao važan doprinos razumijevanju povijesti cenzure u novinarstvu, osobito u kontekstu političkog pritiska i kontrole medija u to doba.

-Najzanimljivija je bila suradnja s kolegicom Barbarom Đurasović. Ona je odradila jedno vrlo zanimljivo istraživanje i istražila taj fenomen cenzure na jednoj mikrolokaciji Dubrovnika i onoga što se događalo tijekom druge polovice 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća. Ova tema je važna i danas jer se na temelju onoga što se događalo tada može učiti, dakle, kako se ne ponašati. Odnosno, koji su to modeli cenzure koji su tada postojali i koje su to razlike koje danas imamo. – kazao je urednik knjige prof. dr. sc. Mato Brautović.

-Ja bih rekao da u današnjim medijima postoji autocenzura više nego cenzura. Ima i cenzure, ali je još gora autocenzura jer time ljudi sami sebe ograničavaju. Nešto bi rekli, a ne smiju pa je to najveći problem. Novinari slobodu govora mogu zaštititi jedino tako da se izbore sami za sebe. – rekao je novinar Andrija Jarak.

-Knjiga se bavi cenzurom u prvim političkim dubrovačkim novinama u jednom turbulentnom razdoblju iz prijelaza  19. u 20. stoljeće gdje vidimo da je cenzura jako određivala ritam novina. Obično kažemo da ako želimo znati nešto o  društvenoj, kulturnoj, političkoj povijesti jednog razdoblja da moramo zaroniti u novinske stranice. Međutim, to nije dovoljno. To je jedan segment povijesti. Drugi možda važniji dio tog mozaika je ono što nije objavljeno, a trebalo je biti. Upravo se na to fokusirala Barbara Đurasović. – kazala je recenzentica izv. prof. dr. sc. Katja Bakija

Mia Marić